Additions are marked like this.

Od najranijih dana radijske tehnologije radiofrekvencijski spektar bio je predmetom državne regulacije i alokacije. Pretpostavka je glasila: spektar je oskudno dobro i u slučaju da se svima dopusti emitiranje bilo bi previše interferencija, a to bi cjelokupnu tehnologiju učinilo beskorisnom. Pa iako je to možda doista važilo ranih dana, u doba kad je tehnološki iskoristiv opseg bio vrlo ograničen – na raspon između 3 i 30 MHz, tehnološki razvoj učinio je tu tvrdnju vrlo upitnom. Međutim regulacija, koja je usput budi rečeno pogodovala prvotno velikim tehnološkim oligopolima, a kasnije, pojavom radiodifuzije, velikim masovnim medijima, gušeći pritom tehnološku inovaciju i amatersko stvaranje medija, održala se do dana današnjeg.

 

Premda onih koji se nisu slagali nije nedostajalo. Godine 1926. Bertolt Brecht bilježi: “Radio je jednosmjeran, a trebao bi biti dvosmjeran. On je isključivo stroj za distribuciju, za puko isporučivanje. Dakle, evo pozitivnog prijedloga za prenamjenu radija: radio valja preobraziti iz distribucijskog u komunikacijski aparat. Radio bi mogao biti najbolji mogući komunikacijski aparat u javnom životu, veliki sistem kanala. Bolje reći, bio bi to kada bi znao primati kao što zna odašiljati, kada bi znao kako slušatelju dopustiti da govori jednako kao što može i čuti, kako ga povezati umjesto da ga se izolira. Slijedeći taj princip, radio treba izaći iz dostavljačkog biznisa i organizirati svoje slušatelje kao dobavljače.” A želja da se slomi čvrsta stega državne kontrole i masmedijske hegemonije nad proizvodnjom i distribucijom informacija, a time i nad javnim životom nije se samo očitovala u riječima. Povijest radija pršti herojskim poduhvatima radio aktivista koji su se odmetali u ilegalu, otiskivali na pučinu i skrivali po krovovima ne bi li svoj glas odaslali u eter preko slobodnog/piratskog/mikro radija ili ulične televizije, ne bi li preosvojili spektar. Razvoj komunikacijskih tehnologija učinio je Brechtovu bežičnu utopiju ostvarivom. Tehnološki razvoj i povećanje kapaciteta bežičnih mreža, preplitanja signala, digitalizacija i kojekakvi drugi napretci omogućili su bolju maksimalizaciju iskoristivosti spektra bez interferencija no što to dopušta sustav fiksne alokacije.

 

Lokalne bežične mreže nastale iz zajednica živi su dokaz. A zamisli tek što bi bilo moguće kada nelicencirani dio spektra ne bi bio sveden na frekvencije mikrovalki? Kada bi se nelicencirano korištenje spektra moglo proširiti na druge frekvencije? Frekvencije pogodnije dugodometnim prijenosima? Iskoristivije za stvaranje većih mreža? Kada bismo se mogli otresti hegemonija, napustiti model masovnih medija gdje jedan emitira mnogima i preći na model prava građana na izravan pristup radijskim valovima gdje mnogi emitiraju mnogima? Zamisli... Zamisli nezamislivo. Istinsku radiofrekvencijsku demokraciju.